Dokumentarni film N1 "Oživjeli" otvara Srebrenica Docs: "Oni su preživjeli genocid da bi svjedočili"

U filmu se, između ostalih, pojavljuje Emir Sulejmanović, profesionalni košarkaš rođen 13. jula 1995. godine u šumi kod Srebrenice, tokom bijega njegove porodice iz opkoljenog grada. "Rodio sam se u šumi kod jednog velikog kamena. Poslije toga smo otišli u Žepu, pa u Kladanj i kasnije u Finsku gdje nas je otac čekao", prisjeća se Sulejmanović.

Jasmin Jusufović, koji je kao dječak preživio strahote Potočara, emotivno opisuje trenutak kada su mu oca odvojili iz leđa: "Scena koja će zauvijek ostati u sjećanju je moj otac rahmetli Jusuf Jusufović kojeg su odvojili meni iz leđa... Drži moju crvenu jaknu i oprašta se sa mnom".

Damira Selimović, tada jedanaestogodišnja djevojčica, govori o rastanku s ocem i djedom koji su ubijeni u Kravici:

"Moj babo nikad Tuzle vidio nije, a ni ja njega više od tog trenutka. Ubijen je u Kravici zajedno sa mojim dedom".

Alma Mustafić, danas profesorica na Ekonomskom fakultetu u Utrehtu, prisjeća se svog oca Rize Mustafića, koji je ostao u Srebrenici dok je ostatak porodice izbjegao u Nizozemsku.

"Moj otac Rizo Mustafić radio je za UN u to vrijeme rata kao električar. I on je mogao da računa na zaštiti UN-a, bili su obavezni ga zaštititi i povesti sa svojim vojnicima. Ali nisu, predali su ga Srbima u ruke i nakon toga je ubijen. Prije sedam godina dobili smo presudu protiv države Nizozemske koja je odgovorna za smrt moga oca", kazala je.

Osim navedenih, ovaj film sadrži još mnoga emotivna i potresna svjedočenja koja na najbolji način opisuju strahote kroz koje su prošli Srebreničani.

Među njima je i priča Amele Mustafić, naratorke na ovom dokumentarnom filmu. Amela je rođena 1994. u Srebrenici. Danas kroz pero svoje poezije čuva kulturu sjećanja na genocid u Srebrenici i želi poezijom ispisivati ljepšu budućnost u Bosni i Hercegovine.

"Tada su grudi moje majke bila moja soba, a ruke moga oca - moj krov. Priče o genocidu proizvele su rupu u mojoj nutrini koju sam popunjavala pišući poeziju. U mojoj poeziju, sve majke su pronašle kosti svoje djece. U mojoj poeziji svi mrtvi su pronašli mir. Spašeni, u kući bez prozora, pričaju kroz moje stihove da je rat najveće zlo i najveći besmisao. A preživjeli, oni pričaju priče o uspjehu, o dizanju iz pepela. Oni pričaju da je mir naveće bogatstvo koje možemo posjedovati. Oni, u mojoj poeziju, ne razumiju značenje riječi 'mržnja'", kazala je pjesnikinja Amela Mustafić.

Prisjećanjem kroz dokumentarne filmove poput "Oživjeli", Srebrenica Docs nas podsjeća da genocid nije samo historijska činjenica, već živa rana koja i dalje krvari u sjećanjima preživjelih, u neizgovorenim pitanjima djece koja nikad nisu upoznala očeve, i u tišini masovnih grobnica. Svjedočanstva pretočena u slike i riječi ne dopuštaju da zaboravimo — jer zaborav je prvi korak ka ponavljanju. Srebrenica nije samo mjesto bola, već i simbol otpora zaboravu, istine nad poricanjem i života nad smrću.

Svi oni su preživjeli genocid da bi danas svjedočili o istom. Isto tako, svi oni su danas uspješni ljudi, zapaženi u svojoj zemlji, ali i svijetu. Nisu stali, nastavili su život, ali nikada nisu zaboravili svoje porijeklo niti najmilije koji su im otrgnuti iz naručja.

O Srebrenica Docs

Festival Srebrenica Docs, koji se održava od 23. do 25. juna ove godine, osim dokumentarnog filma "Oživjeli", prikazat će i druge značajne dokumentarne filmove koji tematiziraju genocid i njegov utjecaj na pojedince i zajednice.

Organizatori festivala ističu važnost ovakvih projekata u očuvanju kolektivnog sjećanja i edukaciji budućih generacija o strahotama koje se nikada ne smiju ponoviti.

Za više informacija o programu festivala i projekcijama, posjetite službenu stranicu Memorijalnog centra Srebrenica.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad